Sep 29 2009

Završna riječ kapetana

Dragi moji Mirnomorci 2009.

Nekako osjećam potrebu da nakon sretnog povratka kažem neku riječ. Bila je to dobra godina. 2009-ta. Treba ju zapamtiti.Vrijeme nas je poslužilo kao nijedne godine. Pravo vrijeme za uživanje na moru. Odabrana ekipa je isto bila izvrsna. Sve je vuklo na to da ovih tjedan dana pretvorimo u nagradno ljetovanje. Hladno pivo (Zimmer frei ):  lezi pod jarbol i uživaj.

 Ali ekipa se othrvala toj pjesmi kao što se Odisej odupro pjesmi sirena i našli su zabavu u radu na brodu.

Prihvatili su ponuđenu priliku da nauče mnogo toga o ribolovu, navigaciji, noćnoj vožnji, jedrenju, brodskim motorima a najviše o brodskoj kuhinji. Izvukli smo hobotnicu iz mora i pojeli ju, očistili 13 kilograma dagnji, pripremili od njih dvije buzare i naučili kako se to jede. Imali smo volje očistiti veliku kašetu inćuna i dva sata ih pržiti za sebe i sve goste koji su nam dolazili. Kuhali su se i špageti i gulaš za povrat snage nakon pješačenja po slapovima Krke.Ni u jednom trenutku nisam čuo ni od jednog člana posada da nešto ne može.

Možda još više od gore nabrojanog uspjeli smo na tako malom prostoru živjeti tako da se svaki trudio da pridonese najviše u stvarima koje zna raditi. Od deset nepoznatih osoba postali je složna ekipa. A meni je nagrada ono što je na kraju rekla najmlađa u mojoj posadi – Štefica: Mi tu na brodu živimo kao sretna porodica. A nebi bili porodica da nema i malo svađe. Tek sada smo prava porodica“   A ja mogu samo dodati: „Da sutra trebam isploviti odabrao bi upravo ovu ekipu da mi bude na brodu“.

Kruno Varga

PS. Da ne zaboravim: Dragi skiperi i dragi sponzori hvala vam, vaš trud će biti doživotno zapamćen u srcima ovih mladih ljudi.